Izvještaj s okruglog stola „Zadružno organiziranje u jačanju konkurentnosti poljoprivrede“, 19.12.2014.
„ZADRUŽNO ORGANIZIRANJE U JAČANJU KONKURENTNOSTI POLJOPRIVREDE“
PIŠE: MARINA TOMIĆ
Okrugli stol na temu „Zadružno organiziranje u jačanju konkurentnosti poljoprivrede“ u organizaciji Hrvatskog agroekonomskog društva te Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj, Zavoda za marketing u poljoprivredi i Zavoda za menadžmenti i ruralno poduzetništvo je održan 19. prosinca 2014. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Skupu je nazočilo oko 60 osoba iz mnogih javnih institucija, privatnih tvrtki te oni kojima je zadrugarstvo i zadružno organiziranje blisko, odnosno zanimljivo.
Na početku okruglog stola okupljene su pozdravili moderatorica, prof. dr. sc. Đurđica Žutinić, Agronomski fakultet Sveučilište u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog agroekonomskog društva, prof.dr.sc. Ivo Grgić te prof.dr.sc. Renata Bažok, prodekanica za međunarodnu suradnju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Zadružno organiziranje je jedan od načina jačanja konkurentnosti hrvatske poljoprivrede te ono doprinosi svega 6% ukupnom hrvatskom gospodarstvu, dok je u EU taj prosjek oko 40% (Žutinić).
U radnom dijelu programa održana je prezentacija profesora Miroslava Tratnik (profesor u mirovini, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet ) na temu “Zašto je potrebna zadruga i zadružno organiziranje u poljoprivredi?“. Prof. Tratnik u uvodnom dijelu prezentacije navodi kako su zadruge dokaz da je moguće istovremeno ostvarivati ekonomsku održivost i društvenu odgovornost. Ukratko objašnjava zadružna načela (dobrovoljno i otvoreno članstvo, demokratsko upravljanje članova, gospodarska suradnja članova, autonomija i neovisnost, edukacija i osposobljavanje, međuzadružna suradnja i briga o zajedništvu). Profesor Tratnik ističe kako usitnjenost zemljišta ne mora sama po sebi biti „hendikep“, ali neorganiziranost i nesustavnost istih jest. Hrvatskoj nedostaje adekvatnih institucija (poslovnih organizatora i nositelja poslovne aktivnosti u ruralnom prostoru RH) i zadruga. Na kraju izlaganja prof. Tratnik daje sljedeće sugestije:
- ugraditi skrb o zadruzi u Ustav RH
- objediniti različite razine odgovornosti u piramidi zadružnog sustava RH na jedno mjesto
- operacionalizirati ulogu zadruge kao nezamjenjivog nositelja ruralnog rasta i razvoja
- operacionalizirati vertikalnu međuzadružnu suradnju i zadružne clustere
Ilda Stanojević, Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo, je održala prezentaciju na temu
„Zadružno poduzetništvo u svijetu i Hrvatskoj, uloga Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo“. U uvodnom dijelu prezentacije iznosi osnovne brojčane pokazatelje vezane uz zadruge. Danas u svijetu ima oko milijardu članova u zadrugama, a najviše ih je u SAD-u. U Europi ima oko 250.000 zadruga različitih djelatnosti koje broje oko 160 milijuna zadrugara. Prosječan broj članova po zadruzi u europskim zemljama iznosi 799, dok je kod nas ta brojka značajno niža i iznosi 17. Trenutačno u Hrvatskoj imamo 1 232 zadruge i 21 622 zadrugara. U Hrvatskoj po djelatnostima dominiraju poljoprivredne zadruge (40%) i zadruge prerađivačke industrije (17%). 90% ukupnog prihoda ostvarenog u zadrugarstvu ostvaruje tek 10% zadruga. Čak 58% zadruga nema niti jednog zaposlenika, a 89% ukupnog prihoda ostvaruju zadruge sa zaposlenicima. Prema županijama, najveći broj zadruga broje Splitsko-dalmatinska županija i Osječko-baranjska županija. Osnovne poteškoće
zadruga, prema gđi Stanojević, su u tome što zadruge nemaju poreznu olakšicu, što se kod podizanja kredita traže osobne garancije članova zadruge, proizvodnja zadrugara nije prepoznata kao zajednička proizvodnja u zadruzi te se u obrazovnom sustavu uopće ne uči (ili premalo uči) o zadruzi kao obliku poslovnog povezivanja.
Prezentaciju na temu „Izazovi u poduzetništvu mladih poljoprivrednika“ je održao Jan Marinac, predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika. Gospodin Marinac kao osnovne izazove mladih poljoprivrednika u Hrvatskoj navodi dostupnost državne zemlje, dostupnost prihvatljivih kredita, uklanjanje birokratskih prepreka, prebacivanje OPG-a sa starih na mlade, obrazovanje, poticanje udruživanja te model međugeneracijske suradnje. Također navodi i neke od razloga osnivanja proizvođačkih organizacija, a to su da mladi poljoprivrednici nemaju akumuliranog kapitala, posjedi koje mladi poljoprivrednici obrađuju uglavnom nisu dovoljno veliki, a troškovi mehanizacije, marketinga, prodaje itd. previše opterećuju budžet mladih poljoprivrednika.
O iskustvima iz prakse govorio je gospodin Marko Bačić, upravitelj zadruge PZ Napredak, Županja. Zadruga Napredak je jedna od najuspješnijih hrvatskih zadruga, koja broji 58 članova a njeni članovi obrađuju 1 800ha poljoprivrednog zemljišta. U toj poljoprivrednoj zadruzi ima 86 zaposlenika. Gospodin Bačić nije za zadružno načelo 1 član = 1 glas jer smatra da je to demotivirajuće za zadrugare. Razlog sloma zadrugarstva pripisuje povijesnim razlozima i smatra da je za budućnost zadrugarstva važno navesti prednosti zadruga u odnosu na ostale oblike poslovnog povezivanja.
Nakon predavanja uvodničara, uslijedila je rasprava. Između ostalog je istaknuto pitanje društvene solidarnosti i socijalne ekonomije, te da unatoč heterogenosti zadruga u svijetu, bit svega treba biti zajednička aktivnost zadrugara. Rasprava se otvorila i oko zadružnog pravila 1 član= 1 glas. Spominje se i pitanje žele li poljoprivrednici u Hrvatskoj biti članovi zadruge. Potrebno je „otvoriti prostor“ zadrugama u zakonodavstvu. Također, spominje se potreba za standardiziranjem zadruga. Članovi publike navode primjer Tirola kao primjer dobre prakse zadrugarstva. Zaključak rasprave je da se zadrugarstvo danas različito tumači i da se treba krenuti od samog jasnog definiranja kako bi u konačnici došlo do razvoja zadrugarstva.
