Kako hrvatsko iskustvo može biti od pomoći BiH za pregovaračkim stolom EU

U prostorijama Hrvatske paneuropske unije u srijedu 12. studenog održana je 4. tribina u organizaciji Kluba znanstvenika UBH Prsten HPEU i Hrvatskog agroekonomskog društva pod nazivom „Poljoprivreda Bosne i Hercegovine na vratima Europske unije – iskustva Hrvatske“

Preuzeto iz http://issuu.com/prsten/docs/prsten_14_lq_final, str. 42

S kakvom materijom se susreću pregovarači zemalja u predpristupnim fazama prije ulaska u EU? Svaka zemlja borila se za svoje ekonomske, gospodarske i političke interese prije ulaska. Svatko je pregovarao za svoju zemlju. Kako je Hrvatska vodila dijalog za pregovaračkim stolom EU u poglavlju poljoprivrede predstavio je mr. sc. Miroslav Božić, znanstvenik, državni dužnosnik i poduzetnik koji iza sebe ima 11 godina iskustva na mjestu pomoćnika ministra poljoprivrede. Bio je sudionik ili voditelj pregovaračkih i ekspertnih timova za područje poljoprivrede počevši od aktivnosti vezanih za priključenje Hrvatske Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) pa sve do pregovora s Europskom unijom. Bio je član brojnih međunarodnih tijela, koordinator i suradnik mnogih projekata. Danas radi kao savjetnik Uprave VIRO. Od travnja 2012. povremeno obavlja konzultantske poslove u vezi s poslovima europskih integracija i analize politike u području poljoprivrede i ruralnog razvoja u zemljama regije, prije svega u zemljama CEFTA (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Moldova, Srbija). Radi se o projektima međunarodnih organizacija u područjima poljoprivrede i ruralne politike pod okriljem UN-a (Svjetska banka, UNDP, FAO) i specijaliziranih institucija pojedinih zemalja za pružanje međunarodne pomoći (GIZ, Njemačka) u čijem je središtu pitanje usklađivanje nacionalnih politika sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU.

Voditelj tribine je prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog agroekonomskog društva i zamjenik Kluba znanstvenika UBH Prsten. Na početku tribine okupljene su pozdravili domaćini i organizatori, prof. dr. sc. Ivo Grgić koji je dao riječ predsjedniku HPEU prof. dr. sc. Pavi Barišiću i predsjedniku Kluba znanstvenika UBH Prsten izv. prof. dr. sc. Viktoru Milardiću.

Iskustva Hrvatske u pregovorima sa EU kao i naknadne spoznaje o mogućim neiskorištenim prilikama dobra su pouka za BiH jer najnoviji „signali“ ukazuju da bi ti pregovori mogli započeti u skorije vrijeme, a kao godina ulaska u EU sramežljivo se spominje 2025.

Hrvatska je prošla do tada neuobičajeno trnovit put da bi postala punopravna članica Unije. Nakon obavljenog screeninga (dubinskom analizom usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s europskim) u kojem je dobila naznake za pregovaračka pitanja, krenulo je višegodišnje predpristupno pregovaračko razdoblje podijeljeno na 35 poglavlja na čelu s glavnim pregovaračem Vladimirom Drobnjakom. Pri tom se 45 posto aquis communiteira odnosilo na poljoprivredu i usklađivanje sustava državnih potpora, pa se s pravom može zaključiti da se radilo o najtežem poglavlju za pregovaranje.

Iako se o tome razdoblju govori u natuknicama i kao razdoblju misterioznih, iza čvrstih vrata teškim pregovorima, najveći dio (oko 90%) je bilo preuzimanje zakonodavstva EU, a samo 10% su stvari o kojima se pregovaralo. Kod toga su početna polazišta poljoprivredne površine, broj stanovnika, poljoprivredna proizvodnja te poljoprivredna strategija zemlje pristupnice. Pregovori su često bili politizirani, korišteni kao lažna predi izborna obećanja kao što su „da će se nakon ulaska Hrvatske u EU na selo vratiti 100 tisuća osoba“; „da će se uvesti moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta na 12 godina“ i sl. U stvarnosti, ulaskom Hrvatske u EU nastavljena je deagrarizacija, a moratorij zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta je 7 godina. Samo je Poljska ispregovarala 12 godina, ali su u obzir uzete povijesne okolnosti – objasnio je stanje na početku pregovora mr. sc. Božić. Iako političari olako i neozbiljno tvrde da Hrvatska može hraniti 20 milijuna ljudi, RH ima negativnu vanjskotrgovinsku bilancu. Tome „pogoduje“ i smanjenje poljoprivredne proizvodnje te, prema posljednjim podacima EUROSTATA, stvorena vrijednost na godišnju jedinicu rada u RH 6,900 EUR-a u odnosu na 22,000 EUR-a prosjeka Unije što pokazuje da i dalje „gubimo ritam“ proizvodnje iako smo u EU.

U predpristupnom razdoblju, do 2006. godine, Hrvatska je bila korisnik pomoći iz programa SAPARD, a od 2006. IPARD-a i u tom razdoblju nisu „povučena“ raspoloživa, predviđena sredstva. Neki od razloga niske iskoristivosti tih sredstva mogli bi biti i preklapanje tih mjera s nacionalnim potporama, za koje je bio predviđen jednostavniji postupak prijave, dok je EU administracija kompliciranija za hrvatske poljoprivrednike.

Najsvjetliji primjer iskorištavanja potpora i EU fondova je Poljska zato jer ima izvrsno organiziranu proizvodnu politiku i snažne proizvođače koji su zemlji priskrbili maksimalnu iskoristivost potencijala koji unija stavlja na raspolaganje.

RH ima osigurana izravna financijska plaćanja u iznosu od 373 milijuna EUR-a godišnje, zatim 9,6 mil. EUR-a za razminirano zemljište i 10,8 mil. EUR za tzv. vinsku omotnicu. Međutim, radi se o gornjoj granici plaćanja pri čemu npr. u sljedećoj godini iz EU možemo povući 35% sredstava, a ostatak je iz domaćeg proračuna,ako bude sredstava. Tek 2022. godine ukupan iznos financijskih sredstava će biti iz EU fonda, a do tada se taj udio postepeno povećava. Osim izravnih plaćanja, na dispoziciji su i izdašna sredstva za ruralni razvoj (tzv. drugi stup potpora) koji se ne dodjeljuje automatizmom nego na temelju projekata, ali se „još dorađuje“ program ruralnog razvoja te će tek tada sva predviđena sredstva biti na dispoziciji.

Prednosti ulaska u EU su izdašna financijska sredstva koja se stavljaju na raspolaganje kroz fondove, te veliko i jedinstveno tržište, dok su nedostaci veliki konkurentski pritisak, slabljenje pozicija na tržištu regije i CEFTA-e, gubitak autonomije, velika ulaganja u okoliš i EU standarde.

Općenito, reforme traže novce, ne smiju se stvarati nerealna očekivanja, potrebno je dobro razumijevanje mehanizma i načina primjene zajedničke poljoprivredne politike u pojedinim zemljama članicama, neophodna je dobra statistička baza, rad administracije mora biti efikasan i dobro koordiniran te je neophodan kvalitetan trening za uključene djelatnike

Nakon predavanja, uslijedila je zanimljiva diskusija kada i kako se BiH treba početi pripremati za pregovore s EU.

Na kraju druženja osjećala se nedorečenost u svezi Bosne i Hercegovine jer mnogih koji bi to propitkivali nije bilo u punoj dvorani, a negdje u podsvijesti se nametnulo da „se ista tema s istim gostom MORA ubrzo pojaviti tamo, dole, u BiH“. Do tada, ne zaboravimo neke, hrvatske zablude vlastitom veličinom ili nerealna očekivanja od samog pristupa Uniji. Jer u konačnici, kako će nam biti u Uniji i u zajedničkom poljoprivrednom prostoru više ovisi o nama nego o 10% ispregovaranih ukupnih pitanja.