28
lip

Okrugli stol: “Budućnost industrije šećera”

Poslušajte audio zapis iz Emisije za selo i poljoprivredu Hrvatskog radija:


Članak iz Agrokluba

https://www.agroklub.com/prehrambena-industrija/buducnost-hrvatskog-secera-zakon-o-poljoprivrednom-zemljistu-mora-ukljuciti-i-repu/69068/

U nastavku izvješće:

Budućnost Hrvatske industrije šećera

Okrugli stol na temu „Budućnost Hrvatske industrije šećera“ održan je online preko platforme Zoom u srijedu 16. lipnja 2021. Okrugli stol organiziralo je Hrvatsko agroekonomsko društvo (HEAD) u suradnji s Klubom znanstvenika Udruga Hrvata BiH Prsten.

Zbog važnosti proizvodnje šećerne repe i šećera za Republiku Hrvatsku te značajnih promjena na svjetskom tržištu, na okruglom stolu se raspravljalo o mogućim aktivnostima i mjerama koje će zadržati interes proizvođača za proizvodnju šećerne repe čime bi se osigurao rad postojećih preradbenih kapaciteta u Republici Hrvatskoj.

Okruglom stolu prisustvovalo je oko 30 sudionika.

Panelisti na okruglom stolu bili su:

  • Miljenko Rakić, dipl. ing. agr., načelnik Sektora za biljnu proizvodnju i tržište, Ministarstvo poljoprivrede
  • sc. Miroslav Božić, Hrvatska industrija šećera
  • Miroslav Knežević, dipl. ing., AGRO-TOVARNIK,
  • dr. sc. Črtomir Rozman, Sveučilište u Mariboru
  • Mato Brlošić, zamjenik predsjednika, Hrvatska poljoprivredna komora

Moderator okruglog stola bio je prof. dr.sc. Ivo Grgić sa Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta.

U razdoblju od 2014. godine drastično se smanjio izvoz šećera koji je dugi niz godina bio glavni hrvatski izvozni proizvod. Izvoz nam je 2014. godine bio oko 101 milijun eura, da bi se prošle godine ta brojka prepolovila odnosno bila 52 milijuna eura. Drastično su smanjene i površine pod repom, s oko 20.000 hektara na trenutno procijenjenih 10.000 u 2021. Predsjednika Hrvatske industrije šećera Miroslav Božić smatra da je glavni uzrok negativnih trendova bilo ukidanje poljoprivredne kvote za šećernu repu 2017. godine, koje su u EU  trajale čak 50 godina. Božić navodi da se država naviknula na takav uređeni sustav, a proizvođačima su dugi niz godina bile vjetar u leđa.

Ukidanje kvota dovelo je do privremenog porasta izvoza, zbog pet milijuna tona proizvedenog šećera više nego što je potrebno. Cijene šećera strmoglavo su pale što je do te mjere ugrozilo industriju da su se počeli ostvarivati negativni rezultati ne samo malih šećerana kao naših, nego i onih najboljih u EU“.

Miljenko Rakić, načelnik sektora za biljnu proizvodnju i tržište Ministarstva poljoprivrede istaknuo je i kako je veliki problem naše industrije, što nije mogla sudjelovati u velikom fondu za rekonstruiranje europske industrije šećera. „U to vrijeme nismo bili članica pa nismo mogli sudjelovati u procesu prilagodbe i usavršavanja tehnologije za novo vrijeme. Naša industrija je dobar dio tih stvari morala isfinancirati sama“.

dipl. ing. Miroslav Knežević predstavnik tvrtke Agro-Tovarnik koja ima razvijenu ratarsku kooperaciju kao glavne prepreke u poslovanju navodi nepovjerenje kooperanta iz godina kada je bila smanjenja otkupna cijena šećerne repe, odnosno kada se nisu poštivali uvjeti iz ugovora. Također, navodi da se određen broj OPG-ova odlučuje na neku drugu ratarsku kulturu jer je šećerna repa jako zahtjevna kultura, proizvođači se moraju boriti s vremenom, štetnicima i bolestima.

Jedna od aktualnih vijesti o kojoj se govorilo, a koja se tiče budućnosti Hrvatske industrije šećera je „Program potpore za proizvođače šećerne repe za razdoblje od 2022. do 2027.“ Tim programom osigurano je 30.000.000 kuna godišnje za potporu ovom sektoru.

Osim Programa potpore, Mato Brlošić, zamjenik predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore istaknuo je važnost novog Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu. Brlošić navodi da novi Zakon mora voditi računa i o proizvođačima šećerne repe koji su danas u puno goroj situaciji u odnosu na mliječni i mesni sektor.

Jedan od sudionika okruglog stola bio je profesor Črtomir Rozman sa Sveučilišta u Mariboru koji je dao svoje viđenje budućnosti industrije šećera. Rozman navodi da problemi u proizvodnji šećera nisu od jučer, nema ih samo Hrvatska, industrija šećera konsolidira se u cijeloj Europi. Sličnu situaciju prošla je i Slovenija čiji su problemi započeli zatvaranjem jedine šećerane u Ormožu koja je prestala s radom 2006. godine.

„O teškoćama tvornice koju je preuzeo nizozemski vlasnik govorilo se godinama prije, a one su se povezivale s interesom stranih vlasnika, reformom tržišta šećera u Europskoj uniji te velikim i liberaliziranim uvozom šećera iz država jugoistočne Europe. Zatvaranjem tvornice poljoprivrednici su izgubili pravo na proizvodnju jedne od najisplativijih proizvodnji“, konstatira Rozman.

Rozman se također osvrnuo na 2017. godinu kada je za slovenske ratare dogovoren otkup repe za virovitičku tvornicu Viro. Upravo zbog te suradnje je opstanak hrvatske industrije šećera jako važan i za slovenske proizvođače, zaključuje Rozman.

Načelnik sektora za biljnu proizvodnju gospodin Rakić je za kraj naveo kako ipak ima nade za hrvatsku industriju šećera. Navodi da su hrvatski proizvođači u 2020. godini imali prosječne prinose od 75 tona po hektaru, čime su premašili prosjek EU. Također, i proizvođači šećera su ostvarili zavidne rezultate, odnosno proizveli su 10,7 tona šećera što je također prvi put iznad europskog prosjeka.

Svi sudionici su se za kraj složili da jedina preostala županjska Sladorana može opstati, no potrebno je kontinuirano raditi na boljem povezivanju proizvođača, potrošača i države.

Priredila

Željka Mesić